понедељак, 9. новембар 2009.

Kad razum kaže: SRCE!!


Takve nepravde više ne prave, takve kao ja, naivne, blesave, što se nadaju sebe zavaravaju i na kraju same spavaju...

Pitam se, koliko se nas sa xx može pronaći u ovim stihovima! Verujem, mnogo! Ne znam samo, zašto ako si žensko moraš uvek da komplikuješ stvari! Zašto je namešteno da se žena kida, bori, veruje... I treba da se zapitaš (a koja od nas nije bar jednom?), kada slušati srce, a kada razum? I da li uopšte "to dvoje" mogu da pronađu kompromis i konačno se slože?
Ne sećam se da sam skoro (ili ikad) čula neku devojku, ženu, da kaže "Uradiću to zato što ŽELIM i zato što sam sigurna da je ISPRAVNO!" Uglavnom postoje samo dva moguća rešenja: 1) Znam da ću se kajati, znam da ću ispasti glupa, ali uradiću to zato što mi srce kaže
2) Najviše bih volela da to uradim, ali neću zato što nije ispravni i ne bih da ispadnem glupa
Sve ostalo su varijacije na temu. E sad - slušanje srca ili slušanje razuma?Šta to ima toliko u tom "ispasti glupa"? Sve stavove u životu nameću nam režiseri američkih filmova i serija. Važno je da uvek budeš u centru zbivanja, da budeš lepa, PAMETNA i pre svega NEZAVISNA! A lepa, pametna i nezavisna devojka nikako ne sme da pati, ne sme da moli, suze su zabranjene, srce je isključeno do daljnjeg... Šta će kome srce, kad postoji "zdravo programiran" razum! I šta će mi muškarac, kad sam ja poslovna žena? Kao da su se svi zablentali i zaboravili kakav je osećaj kad te zagrli onaj koga voliš, kad zajedno gledate pomenute filmove, budite se u istom trenutku samo da se poljubite i ponovo tonete u zajednički san... Kao da je sve prestalo da bude važno... Ono što danas zovemo razumom u stvari je nova vrsta softvera, koji možemo da programiramo kako nam odgovara. Pitanje je samo - šta ako se na srcu skupi paučina, ako postane potpuno neupotrebljivo? Šta ako se jednog dana, negde između Mozzile i Internet Explorera, setimo da smo izgubili ono što nas zaista čini ljudima - osećanja?! Ako postanemo jednolična masa, koja je tu samo da bi bila tu? Možda ćemo se kajati,možda ćemo želeti osmeh, suzu, podršku, čak i svađu! Možda ćemo se kasno setiti da je trebalo da idemo tragom srca, bez obzira na posledice. Jer, kako da znaš da li si uradila pogrešnu stvar ako je ne uradiš? Možda je baš ono što ti je izgledalo kao najveća greška, u stvari najispravnija stvar koju ćeš uraditi u životu. Možda je baš to ono što ti je potrebno da budeš srećna!
Vreme je da razgraničimo razum i srce, vreme je da ih pretvorimo u neraskidivu celinu! Možda tako konačno počnemo voleti sebe!

уторак, 3. новембар 2009.

Burme u brašnu, prase na ražnju - sve je na svom mestu!


"Oženismo našeg brata iako je mlad" i "će pere sudove, tako mu pevali"... Svadba, neki kažu najlepši dan u životu, siroti prasići i ostale "jestive" životinje ne misle baš tako! Dan kada se u Srbiji zaboravlja Seka (kako mi Srbi volimo da tepamo raznim pošastima koje nas spopadaju, to je čudo jedno), dan kada je najvažnije ispoštovati sve običaje, da ne bi sutra komšije pričale po selu kako si stipsa, pa ako sutra ne možeš da sastaviš kraj s krajem, nema veze, red je.
Na neki čudan način, prateći efekat naših običaja je klanje svega što na čet'ri noge hoda (ponekad i na dve), jer, "kako starejka da dočekaš bez prase, sramota!". Tu je, naravno i domaća, žuta, čuvana dugi niz godina specijalno za ovaj dan (što kasnije se oženiš, to je žuća i bolje "faća"). E sad, tebi je možda cilj da samo potpišeš taj glupi papir, skupiš ekipu, ponapijate se i posle nastavite da živite kao i do sad. Ali, ako hoćeš da budeš pravi srpski sin, ne d'o ti Bog ono što sledi! Javlja se uža i šira familija koja te zna još kad si bio ovolicki (nemoj nikog da zaboraviš, inače si na*eb'o do kraja života). Tad ti postaje jasno da u ovoj zemlji trube, prasetine i krstovače preživeti svadbu znači imati deblje živce od vojničkih peta (posle mesec dana netuširanja). Ako do sad nisi znao, ako ne pogodiš jabuku (koju je tvoj tast "slučajno" okačio na najvišu moguću granu) sa dva metka za divlju svinju, onda nisi pravi muškarac nego neki šonja! Nek ti je obavezno na pameti da moraš uvaljati burme u so i brašno, da se slažeš sa ženom k'o 'leba i so (ko još soli hleb?). Ima tu još sto čuda koja moraš da obaviš ako hoćeš da imaš dug i srećan brak, kao što je pijenje vina u crkvi, darivanje svih i svakoga, skupljanje love oko stolova od prisutnih (da nadoknadiš ono što si do sad potrošio), igranje kola (ili, što moja sestra reče, "mi si od zimu ripkamo") ispred kuće, mladine kuće, opštine, crkve, restorana (svekrvino, svekrovo, mladoženjino, starejkovo i svih ostalih aktera ovog veselog događaja), nošenje čuturice i pazi da ti neko ne ukrade, inače moraš da mu platiš...
Običaj je da se svi bratski izvesele, popadaju pod sto od alkohola i do neke sledeće svadbe pričaju o tebi... da li ćeš se ti posle slagati sa ženom, da li ćete se voleti i poštovati, da li ćete imati lep i normalan život... sve to nije bitno. Važno je da svadba prođe po protokolu... Pa ti vidi da l' imaš muda (u slobodnom prevodu - novčanik) da se ženiš...

Fensi klošarka


U medijima nas često bombarduju parolama "Sledi svoje instinke", "Budi svoj" i sl. Nasuprot svemu tome, život je odavno uplivao u šablon i ako iskočite iz pomenutog, sami izaberite jednu od etiketa - frik, klošar, čoban...
"Ti si devojčica, moraš da budeš fina, moraš da paziš kako se ponašaš...", govorili su mi, mislim, još od mog prvog susreta sa postojanjem. Verovatno bezbroj devojaka dobija ovakve savete... A onda odrasteš, postaneš "svoja" i šta se desi? Izađeš na ulicu i vidiš čitavo more tzv. "svojih" devojaka. Peglana plava kosa, lepršave haljinice, PATIKE sa štiklom... "Copy-paste cice" sada su u trendu.

Jutros si posle višečasovnog druženja sa ogledalom shvatila da je sve savršeno - plava kosa je brižno očešljana, puder, hajlajter, senke, maskara... sve je na svom mestu! Nije bitno da li ti dobro stoji, važno je da si u trendu. Stavljaš nove velike naočare od dvesta eura i zadovoljno izlaziš. Danas ćeš da budeš fina i naravno, najlepša. A onda se uplašiš, jer kao da si nekoliko puta srela sebe na ulici! Ma, ne, to je samo moda, sve je u redu.
Večeras ćeš izaći u najskuplji lokal, imaćeš najlepšu frizuru... Najbolji frajer u gradu će da ti plati piće, ne poznaješ ga, ali misliš da je on komšija od onog tvog druga koji poznaje Vladu Georgijeva. Ljubazno prihvataš njegovo piće, posle ćeš mu lako prodati neku spiku i nestati. Ako ima audi, možda ćete se i "sprijateljiti". Ali, bićeš fina devojka, bićeš skockana i na nivou, jer, ti si žensko!
Ne daj Bože da večeras nabaciš kačket i patike, danas je dan za žutu haljinu! Nemoj da odeš u kampus i piješ pivo sa ostalim studentima, to rade "klošari, a ne devojke". Pivo više nije u modi. O fudbalu da ne pričam! Zašto bi tebe zanimalo finale Lige šampiona, bolje prošetaj novu suknjicu.
Ako te ipak smori status fine cure, ponesi dvolitru i dođi u kampus. Ja ću te čekati u društvu veselih "klošara", "džitre" i Lava, sa kačketom i patikama... bez štikle!