субота, 28. септембар 2013.

Ko koga ovde šeta

Odmah da razjasnim: nisam ni gej lobista, ni huligan, ni autonomaš, ne nosim nijednu etiketu... Ovo nije tekst posvećen paradi (niti bilo kom drugom, ničim izazvanom skupu), ovo je protest običnog čoveka, uzornog građanina ove bedne države.Svako ko se bude pronašao (i slučajno uvredio), upravo na njega se odnosilo i sram ga bilo.
Ovu zemlju svojim štrokavim nogama svakodnevno pregaze razna goveda, koja sebe vole da nazivaju normalnim. Da biste stekli zvanje "normalan", potrebno je mnogo truda. Pre svega, morate iz sve snage mrzeti sve što se razlikuje od vas i vaših stavova. Sa tom vrstom mržnje se ne rađate, ali uz samo malo prilagođavanja okolini, ona vam se vrlo brzo usadi u organizam i postaje vaš neraskidivi deo. Ukoliko neko ne ispunjava vaše kriterijume "normalnog", on nužno postaje nepoželjan i potrebno ga je što pre eliminisati. To nije nikakva novina, to počinje od malih nogu, ali za taj period ne mogu da krivim vas. Krivi su vaši roditelji, koji su vas ubedili da je takav stav jedino zdrav i ispravan. Zato ste još u vrtiću uživali u maltretiranju one sirotice koja je nosila bratove cipele, u školi ste smišljali podrugljive rime posvećene onom klincu što je bio debeo i nosio naočare, lupali "kokavce" nekom malom samo zato što je mali... I onda prođu godine, a ta naizgled prolazna faza preraste u nešto ozbiljno i zlo, a što je najgore, to se danas smatra normalnim i društveno prihvatljivim. Kad već spomenuh čuvenu paradu, pun mi vas je više... i jednih i drugih, pošto očigledno postoje zaraćene strane. Po vama, svaki peder (da, slobodno i otvoreno izgovaram ovu reč, jer se ne plašim da će mi izaći pipa na jeziku ili treća sisa ako se nađem u blizini nekoga ko više voli "neku drugu rupu")...dakle, svaki peder je zlo za čovečanstvo, on je bolestan, nenormalan i treba ga ukloniti sa lica zemlje. Najbolji način da to uradite je da pokažete svoju "normalnost" na delu, tako što ćete nekom razbiti glavu, otkinuti uvo, udariti ga palicom, šutnuti ga u jaja... vrlo ste kreativni kad smišljate način da nekog povredite, svaka čast. A da l' ste ikad (ali zaista, sad pokušajte da se setite) pomislili zbog čega ih toliko mrzite? "Odvratni su" Zašto? Vole k... i jebu se u dupe. Ok, kao prvo, da li jednu osobu čini način na koji upražnjava seksualne odnose? Zbog čega imate potrebu da u kontaktu sa bilo kojom osobom razmišljate šta radi dok jebe? Da li ste ikad sedeli sa svojim najboljim drugarom, pili pivo i usput razmišljali o njegovim fetišima u krevetu? Nisam želela da budem ljigava, ali briga me šta ćete misliti, ovo je poslednji pokušaj da vam uđem u svest. Dramska pauza, napeta muzika... I vaši roditelji se seksaju (ili su bar to radili do skoro)! FUJ! Naravno da je fuj, ali zašto biste, pobogu, ikada o tome razmišljali?! I kada jednom postanete svesni te činjenice, ma koliko ona jezivo zvučala, nećete sigurno ustati sa gomilom delikvenata, kukom i motikom i krenuti u istrebljenje. Ako je neko čovek, nije bitno da li je peder, ili ružan, ili Mađar (ili bilo ko drugi koga volite da mrzite). Ne kažem ja da su svi sjajni, postoje pederi debilčine, ali ne zbog toga što rade kad su bez gaća, već zato što su takvi ljudi, takva im okolina i vaspitanje. Isto kao i vi "normalni". Verujte mi, to što vi jebete tamo gde je biblijom propisano, neće ovaj svet učiniti boljim mestom za život.
Prošetali su ovom zemljom svakojaki, i sve smo ih pustili. Šetali su od Turaka i Austrougara do nezadovoljnih svih vrsta. Šetali smo i mi, kad smo još zeleni k'o guščije govno vikali "Dole Sloba", šetali (tačnije provozali) i oni sa traktorima i bagerima, šetali su i žuti i plavi, pa opet, žuti, pa opet plavi... Nek' šetaju i ovi šareni, koga više briga, ako treba jedna obična glupa šetnja od ćoška do ćoška da bude udarna vest, imam da kažem samo Srbijo, stidi se!

уторак, 24. септембар 2013.

Vesti do besvesti

Poštovani gledaoci, pratite vesti za 24. septembar svake godine, u poslednjih 20-ak. Današnju emisiju počinjemo sa najvažnijim vestima... tan-tan-tan-tan. Ministar Lezilebović izjavio je da su Srbiji potrebne ekstremne promene, koje se pre svega odnose na zapošljavanje mladih, oporezivanje plata i penzija , kao i unapređivanje prijateljskih odnosa sa zamljama zapada. Kako je istakao, svi mladi koji su uspeli da steknu fakultetsku diplomu, zaslužuju otvaranje novih kafića i prodavnica, kako bi se na vreme upoznali sa volonterskim životom i isto tako oguglali na razne budale, koje su sastavni deo života u našoj zemlji. Lezilebović posebno ističe da je neophodno otvoriti nove salone nameštaja, jer su za uredno funkcionisanje države od ključne važnosti udobne fotelje za njene predstavnike. On objašnjava da kada vam je guzica toliko dugo zalepljena za jednu stolicu, to izaziva hemoroide, a to znatno može da oteža obavljanje spoljnih, ali i unutrašnjih poslova. Pogođena ovom teškom situacijom, popularna estradna umetnica Silikonka Razgaćilović najavila je humanitarni koncert, na kome će sav novac od ulaznica biti upućen pribavljanju novih, udobnih fotelja, za jadne nam ministre. Ovaj gest podržali su milioni građana, klikanjem lajk opcije na popularnim društvenim mrežama.
Slede vesti iz kulture. Gejpederi su i ove godine odlučili da proslave svoj samoproklamovani svetac, na tradicionalni Vil-i-Grejs-ovski način. Ovogodišnja manifestacija okupiće mnoge predstavnike seremo-duge-i-iskašljavamo-jednoroge zajednice, koji će javnosti predstaviti novu jesenju kolekciju haljina živopisnih boja. "Želimo da objasnimo svetu da muško-ženski odnosi više nisu in i da su pomalo fuj", objasnio je PR ove zajednice, dodajući da je u planu da pored Exita i Guče ova manifestacija postane brend Srbije. Oglasili su se, naravno, i svi preživeli primerci neandertalaca, koji su najavili još oštrije i ekstremnije proteste. Oni obećavaju bogat kulturnoumetnički program, a za sve posetioce obezbeđeni su rekviziti u vidu kamenja, palica i suzavaca. Visoki funkcioneri ove grupe pozvali su putem društvenih mreža sve građane da svojom kreativnošću doprinesu pretvaranju ove manifestacije u tradiciju.
Kao i svake godine u ovo vreme, naša reporterska ekipa obišla je pijačne tezge. Donosimo vam najvažnije vesti sa lica mesta.  Za cenu jedne kile paprike prošle godine ste mogli da kupite džak. Zbog toga su mnoge domaćice odlučile da zasuču rukave i kupe gotov ajvar u prodavnici. Mišljenja o zimnici su podeljena, pa tako dok jedni vole da kupe jeftinije, zagovornici teorije "domaće je domaće" tvrde da je kupovni ajvar kiseo i narandžast. Kad su jaja u pitanju, svi su se složili da su bolja domaća. Mnoge će obradovati činjenica da su "govnasta" za dinar jeftinija od opranih. "Nije problem što su govnasta, nije Uskrs, pa da moraju biti lepa. Ionako su male penzije...", objašnjava jedna slučajna prolaznica.
U nastavku programa, sportske vesti. Uprkos žestokoj borbi, Srbija još jednom nije uspela da se plasira... gdegod. Tole je lopov. Đoković pobedio.
I za kraj, pogledajmo kakvo nas vreme očekuje narednih dana. Za narednu sedmicu meteorolozi najavljuju mestimično-delimično vreme, uz razvoj oblačnosti u severozapadnim predelima. Stoga će vam biti potreban kišobran. Od ponedeljka vam kišobran neće trebati u južnom delu zemlje, gde nas očekuje dosta sunca i suvo vreme. Ukoliko još niste odlučili kako ćete provesti ovaj dan (ili nemate kišobran), predlažemo da ostanete uz naš program. Sledi repriza Srećnih ljudi, uživajte. Ako ste nešto propustili, ukucajte na guglu našu arhivu i pogledajte prošlogodišnje vesti, na današnji dan. Hvala na pažnji i doviđenja.

среда, 11. септембар 2013.

Neizrecivo

Dođu tako neke godine... one kad si "suviše star da brojiš zvezde"... i već te nazivaju tetom i znaš da nisu daleko... a opet, batrga se u tebi Petar Pan... i neće da ode... I uvuče ti se neka nostalgija pod kožu, osećaš kao da te hiljade mrava golica po leđima... pa ti odjednom dobošanje kiše počne istovremeno kuckati po uspomenama. Sve ti se odjednom učini lepo. Osećaš da ima u tebi toliko neizrečenog i javi se ponovo potreba da pišeš... u drugom licu, jer tako je, čini ti se, prisnije... I ne umeš opisati osećaj koji ti škaklja svaku poru, a ipak uporno pokušavaš da ga podeliš sa svetom. Dođe vreme kad ti stvari kojima si se kao klinac rugao, postanu neobično vredne. Kad počnu da ti nedostaju naizgled nebitne stvari, kad čak i mirisi i akordi dobiju neko specijalno značenje. Retko bi ko primetio povezanost između čvrsto stegnutih pertli i početka septembra. Al' kad se malo zamisliš...  Stegnute pertle, miris novih farmerica i gornjeg dela trenerke sa kog je sveže strgnuta etiketa - polazak u školu... vlažne ulice, žagor piskutavih glasića, doza nestrpljenja i straha, pomešana sa neizvesnošću i nadom da ćeš ipak sresti neko poznato lice, nekog drugara iz vrtića. I ne trepneš, a već te čopor istih takvih zove tetom. I postanu ti značajne stvari za koje ti je do pre par godina bilo nezamislivo da zanimaju ikoga, osim tvog ćaleta. Počneš da shvataš zbog čega je "pod stare dane" počeo da se "šamara" arhaičnim banatskim izrazima, iako je do nedavno govorio "normalno". Štaviše, počinješ i sam da se oduševljavaš autentičnim domorocima vojvođanskog podneblja i s vremena na vreme, kao kroz šalu, provučeš kroz razgovor neki točir, lec, di ćeš, "mičigov"... I počneš da se rugaš na musli, a sve češće sa apetitom jedeš čvarke i slaninu na Š (ćirilično). I nije te briga da l' ćeš da ispadneš seljak. Pa ti postane zanimljivo neobavezno ćaskanje sa mamom. Setiš se da do pre par godina nije mogla ništa da ti kaže, a da ne odlepiš i ne zauzmeš neki svoj buntovni stav. A sad je nazoveš i trtljaš toliko, da jadna valjda zažali dan kad ti je rekla da bi volela da joj sve pričaš. 
I ne znaš koji te je andrak snaš'o. Poželiš da bar na kratko imaš "one godine, a ovu pamet". Imaš osećaj da bi sve isto, al' ipak malKo drugačije. Preživiš i detinjstvo i pubertet i svako ti razdoblje deluje sve luđe. I sve su pametnjakovići nekako definisali, al' na ovo doba, koje nazivaju "najboljim godinama", niko te nije pripremio. U jednom trenutku osećaš se neverovatno zrelo i sposobno. Sve više citiraš svoje roditelje, čak i babu... poželiš neko svoje dete, da mu preneseš sve mudrosti koje si upio do sada... a onda, samo jednim potezom trepavica vratiš se u najranije dane života... i praviš kikice, mažeš nokte svim bojama, gledaš crtaće... i sve što ti treba je iskreni zagrljaj i osećaj sigurnosti... i da se vreme tu zaustavi, dok te ispunjavaju osećanja za koja i dalje niko nije izmislio reč... i ostaješ večiti boem i sanjar...