понедељак, 15. новембар 2010.

Detinjstvo vs. zombieland




Danas gotovo da nema više dece. Svaki prosečni klinac, čim pređe od učiteljice kod nastavnika (da ne kažem sa pelene na nošu, nije kulturno) postaje "svoj čovek". Čim prvi put dobije blagoslov od matoraca (ili se prikrade kompu dok su oni na poslu), pa napravi profil na socijalnoj mreži, počinje njegov/njen pravi život. Tada dobijamo gomilu lo0dachitza, m@chkeetza i ostalih "...tza" kojima je osnovni cilj u životu da smuvaju i šutnu isto toliku gomilu MC-steroida, h8era, bajkera...
Ponašanje ne sme da ispadne iz šablona. Jede se salata i plastično voće sa 0,0000% kcal, mleko sa 0,00000% mlečne masti (??!), u gradu se pije Cosmopolitan (zato što to radi Keri Bredšo)... Svaka klinka ima svog "gospodina Zverku", koji je ignoriše/izbegava/ne poznaje... pošto i sama zna da će ga smuvati na kraju serije (i imaće pun plakar zajebanih cipela i beskorisnih krpica koje su joj ipak jako neophodne), ona se mnogo ne nervira, nego živi svoju seriju. Sluša korisne "velnes-spa-sex" savete. Ona zna da je cilj da bude "emancipovana cura" (što volim taj izraz,e), osećanja ne smeju da se vide...ona zna da treba da se kresne sa gomilom klinaca (ups, pravih frajera, sorry Lo0tkitze), kad ispuni kvotu njen mr. Big će se samo stvoriti i živeće srećno do kraja života (osim ako ne zakači neku boleštinu/idiota/stomak usput, no nećemo crnjake ipak je ovo jedna veoma pozitivna priča)...
Muškarcima savetuju da budu muževni, da nikako ne pokazuju da im je stalo, "jer devojke ne vole njanjave muškarce" ( http://muskimagazin.com/index.php/2009/05/07/kako-smuvati-devojku/). Dakle, kad su "muškarci" u pitanju, imamo čitavu masu "kulera" i "hejtera". Što više ignorišeš ljude, to će te više ceniti. Ako za trenutak pokažeš nešto ljudsko, automatski postaješ "emo" ili "gej"...
Muka mi je od toga, iskreno... Ipak, nije sve tako crno kao što izgleda. S vremena na vreme se iznenadim. Ne tako davno, videla sam klince koji igraju KLIKERE. Ahh, kako to neodoljivo podseća na detinjstvo! Bili su tako slatki, sve sa kačketima i trenerkama zelenim od trave... možda su to poslednji "primerci dečije vrste", ali ipak...možda ima nade... Možda će deca jednog dana ponovo biti "samo deca", možda će im "pedalj" biti važniji od "fejsa", možda će igrati fudbal umesto PES-a, možda će "m@chkeetzE" ponovo postati "devojčice"... možda...
I, koliko god sada zvučala kao zvocava babetina, baš me briga... sada samo želim top od blata (sećate se toga?) i Kinder-jaje... :)